Izbeglice, njih oko 600, krenule su nazad svojim kućama iz Koriških šuma, gde su se sklonili od NATO bombi. Umesto sigurnosti, dočekale su ih termovizuelne i kasetne bombe, koje su spržile kamp i ljude u njemu. Slike ugljenisanih tela i delova ljudskih ostataka razbacanih po okolnim njivama obišle su svet, svedočeći o brutalnosti NATO agresije.
NATO je pokušao da opravda ovaj zločin tvrdnjama o „legitimnom vojnom cilju“, ali istina je bila drugačija. U okolini kampa nije bilo vojnih objekata, a svedoci su potvrdili da su stradali isključivo civili. Ovaj napad bio je deo strategije zastrašivanja, pokušaj da se slomi otpor srpskog naroda i da se opravda „humanitarna intervencija“.
Srpski narod je u tim teškim trenucima pokazao neverovatnu snagu i hrabrost. Uprkos razaranjima i gubicima, borio se za svoju zemlju i svoj identitet. Naša borba za slobodu i pravdu nikada neće biti zaboravljena. Sećanje na nevine žrtve Koriše ostaje trajna opomena na zločinačku prirodu NATO agresije i podstrek za očuvanje našeg dostojanstva i nacionalnog ponosa.