Njena tragična sudbina, kada je kao dete stradala u svom domu, postala je potresan simbol patnje i žrtve dece u ratnim sukobima.
Milica nije bila jedina. Tokom bombardovanja 1999. godine, mnoga deca su nevino izgubila živote ili pretrpela teške traume. Njihova detinjstva nasilno su prekinuta, a snovi ugašeni. Strah, neizvesnost i gubitak postali su deo njihove stvarnosti, ostavljajući duboke ožiljke.
Slučaj male Milice posebno je bolan jer simbolizuje potpunu nevinost suočenu sa razornom silom rata. Njena smrt u sopstvenom domu naglašava besmisao nasilja koje ne bira ni vreme ni mesto, a najranjivije čini žrtvama.
Spomenik podignut u njenu čast u Tašmajdanskom parku u Beogradu nije samo sećanje na Milicu, već i na svu decu koja su stradala. Inicijativa Srpske pravoslavne crkve za njenu kanonizaciju, kao i freska sa njenim likom u manastiru Tvrdoš, dodatno naglašavaju njenu nevinu žrtvu.
Sećanje na Miličinu patnju i žrtvu svih nevino stradale dece tokom NATO bombardovanja mora ostati živo. Ono nas podseća na važnost mira, zaštite najmlađih i odgovornosti da se ovakve tragedije nikada ne ponove. Njihova žrtva je opomena čovečanstvu da je svako dete dragoceno i da ima pravo na bezbrižno detinjstvo, zaštićeno od svih oblika nasilja i rata.