Taj 20. april 1999. godine ostaće upisan u kolektivno sećanje kao dan kada je snažna poruka jedinstva i čovečnosti poslata iz srca Beograda. Dolazak patrijarha Aleksija II u Srbiju, u trenucima kada su mnogi okretali leđa našoj zemlji, bio je čin duboke solidarnosti i bratske podrške. Zajednička liturgija “Molitve za mir”, služena pred desetine hiljada vernika okupljenih na platou ispred Hrama, predstavljala je moćan simbol duhovne snage i nepokolebljive vere.
Reči patrijarha Pavla, izgovorene tog dana, i danas odzvanjaju svojom mudrošću i dubinom. Njegov poziv da budemo istinski ljudi, onakvi kakvi su bili naši preci i kakve nas Bog želi, predstavljao je putokaz u teškim vremenima. Naglasio je da samo tako možemo pomoći i sebi i onima koji su nam naneli zlo, kako bi na zemlji natopljenoj krvlju zavladao mir. Njegova skromnost i vera ogledali su se u iskrenoj molitvi Gospodu i Svetom Georgiju za snagu da uvek budemo ljudi, a nikada neljudi.
Prisustvo patrijarha Aleksija II i njegove reči podrške bile su izuzetno značajne za srpski narod. On je osudio agresiju i ukazao na nepravdu i licemerje onih koji su silom želeli da nametnu svoj poredak. Podsetio je na drevnu istinu da Bog nije u sili, već u pravdi. Njegovo čvrsto zalaganje za očuvanje Kosova i Metohije u sastavu Srbije dodatno je učvrstilo vezu između dva bratska naroda i dve crkve.
Šesnaest godina nakon njegove smrti, sećanje na patrijarha Aleksija II i njegov gest solidarnosti i hrabrosti i dalje živi. Zajednička molitva za mir patrijarha Pavla i Aleksija II ostaje snažan podsetnik na važnost duhovnog jedinstva, čovečnosti i nade u najtežim trenucima istorije. Ovaj događaj, odigran u senci bombi, svedoči o snazi vere i zajedništva u borbi za mir i pravdu.