Bobanova priča počinje godinu dana ranije, kada se sa generacijom mladića odazvao pozivu države da služi vojni rok. Nakon obuke, raspoređen je na karaulu “Dejan Radanović” kod Đakovice, u okviru 53. graničnog bataljona, gde je čuvao granicu sa Albanijom. Oni koji su ga poznavali, svedoče o njegovoj izuzetnoj ljubavi prema psima, koja je počela još u detinjstvu i nastavila se kroz lov i boravak u prirodi.
Njegov brat Dragiša seća se Bobanove posvećenosti: “Brat je voleo da bude graničar, a posebno kerovođa, jer je mnogo voleo pse.” Ta ljubav kulminirala je tragičnog dana kada je, tokom NATO bombardovanja, Boban istrčao iz zaklona kako bi oslobodio vezanog Gafa koji je ostao van rova. Uprkos upozorenjima saboraca, nije oklevao. U trenutku kada je stigao do psa i zaštitio ga svojim telom od gelera kasetne bombe, Boban je smrtno stradao. Gaf je preživeo, ali je bio teško ranjen.
Ovaj nesebični čin, svedoči o izuzetnoj hrabrosti i humanosti mladog vojnika. Danas, u Repištu, pored seoske česme, biće otkriven spomenik Bobanu Milenkoviću, na kojem je ugravirana i slika sa njegovim vernim psom Gafom. Ovaj spomenik će trajno čuvati sećanje na njegovu žrtvu i plemenitost.
Boban Milenković je posthumno odlikovan Ordenom za zasluge u oblastima odbrane i bezbednosti prvog stepena. Njegovi saborci iz cele Srbije redovno posećuju njegov grob, a sećanje na njega čuva i njegov starešina, potpukovnik u penziji Dragutin Dimčevski.
Danas, Repište i Vladičin Han pamte Bobana ne samo kao heroja, već i kao dobrog komšiju i prijatelja, uvek spremnog da pomogne drugima, preuzme odgovornost i zaštiti svoje najmilije. Njegova žrtva ostaje trajni podsetnik na hrabrost, humanost i neraskidivu vezu između čoveka i psa.