Prorok Avdija je bio rodom iz sela Vitaharamska i živeo je na dvoru cara Ahava. Iako je služio na kraljevskom dvoru, ostao je duboko bogobojažljiv. To je bilo ključno u vremenu kada je čitav Izrael odstupio od Boga i počeo da se klanja idolu Valu. Za razliku od svog gospodara, cara Ahava, Avdija je tajno služio Bogu otaca svojih, onom koji je spasao Izrael iz Egipta.
Njegova najveća hrabrost i predanost veri došla je do izražaja tokom progona koji je pokrenula zla carica Jezavelja, žena cara Ahava. Ona je, zbog delovanja Svetog proroka Ilije, podigla hajku na sve Božije proroke. Avdija, nesebično rizikujući svoj život i položaj, sabrao je i sakrio stotinu Božijih proroka u dve pećine. Po 50 proroka smestio je u svaku pećinu, gde ih je potajno hranio i snabdevao vodom, čime je sačuvao živi plamen vere u Izraelu.
Prorok Avdija je bio savremenik i bliski saradnik velikog proroka Ilije. Njih dvojica su delili snažnu duhovnu vezu; Avdija je bio učenik Svetog Ilije, koga je neizmerno poštovao i cenio.
Avdija je ostavio i pisano svedočanstvo svoje proročke službe. Njegova Knjiga proročanstava obuhvata viziju o carstvu Gospodnjem, a posebno je poznata po proročanstvu protiv Edoma (Idumeje), koje služi kao upozorenje svima koji se protive Božijem narodu.
Po završetku svog pravednog i bogougodnog života, Sveti prorok Avdija je umro mirno i sahranjen je sa svojim precima.
Prema narodnim verovanjima, dan Svetog proroka Avdije, kao veliki praznik, nalaže određena pravila u ponašanju: Veruje se da bi danas trebalo izbegavati teške fizičke poslove na njivi i oko kuće. Valja posvetiti se sređivanju doma i pospremanju. Danas je posebno povoljno zamesiti hleb, što simbolizuje blagostanje i pripremu za zimu.
Izvor: SPC