Iako se običaji razlikuju od Šumadije do juga Srbije, suština ostaje ista očuvanje sećanja i duhovna povezanost sa onima koji su nas napustili.
Centralno mesto u obeležavanju Zadušnica zauzima iznošenje hrane na groblja. U većem delu Srbije ustaljen je običaj pripreme kuvanog žita (koljiva) i vina.
-
Žito simbolizuje vaskrsenje i večni život.
-
Vino kojim se grob preliva u obliku krsta predstavlja božansku milost.
-
Deljenje hrane rodbini, komšijama ili siromašnima “za dušu” pokojnika smatra se dobročinstvom koje ima snagu molitve.
Zanimljivo je da verovanje o dušama koje tog dana posećuju mesta gde su živele postoji i u dalekim kulturama, poput hinduizma, što govori o univerzalnoj ljudskoj potrebi da se poveže sa svetom onostranog.
Običaji se prelivaju i menjaju zavisno od geografskog podneblja:
-
Zapadna Srbija i Šumadija: Obavezno je prelivanje groba vinom, dok se u istočnoj Srbiji grobovi polivaju vodom kako bi se “osvežilo” mesto počinka.
-
Jug Srbije: Ovde važi strogo pravilo da se ništa ne iznosi iz kuće nakon zalaska sunca. Veruje se da senke predaka tada posećuju dom, pa se kuća simbolično ne sme “osiromašiti” iznošenjem stvari.
-
Gradske sredine: Za one koji nisu u prilici da posete groblja, običaj je zapaliti sveću u crkvi ili u domu pored slavske ikone.
Bez obzira na to koliko se doslovno pridržavamo starih narodnih pravila, Zimske zadušnice nas podsećaju na važnost porodice i kontinuiteta. To je dan kada usporavamo ritam svakodnevice kako bismo se setili svojih korena.
Urediti grob nekoliko dana ranije, doći mirno i u molitvi upaliti sveću to je najlepši način da se iskaže poštovanje onima koji su nam utrli put.