Sveti Teodor je dobio nadimak „Tiron“, što na latinskom jeziku znači regrut. Njegovo stradanje počelo je upravo kada je stupio u rimsku vojsku. Kao hrišćanin, odbio je da prinese žrtve idolima, zbog čega je bio zatvoren i podvrgnut teškim mukama.
Prema narodnom i crkvenom verovanju, dok je Teodor bio u tamnici i trpeo glad, javio mu se sam Gospod Isus Hristos. Te reči utehe, da se ne boji jer će biti s njim u večnom životu, dale su mu snagu da izdrži do kraja. Zabeleženo je da su se u njegovoj ćeliji pojavili i anđeli, što je izazvalo veliki strah kod stražara. Sveti Teodor Tiron pogubljen je 306. godine, kada je bačen u oganj.
Za vernike u Srbiji posebno je značajno što se mošti ovog svetitelja danas nalaze u manastiru Novo Hopovo na Fruškoj gori, koji je zadužbina Đurađa Brankovića.
Pored današnjeg praznika, Crkva se Svetog Teodora seća i u prvu subotu Velikog vaskršnjeg posta, koja je u narodu poznata kao Todorova subota. Tada se u hramovima osvećuje koljivo (kuvano žito), u spomen na čudo kojim je svetitelj spasao hrišćane od jedenja hrane poprskane idolskim žrtvama.
U srpskom narodnom verovanju, Sveti Teodor Tiron se duboko poštuje kao zaštitnik stoke, a naročito konja, zbog čega se u narodu ovaj praznik često naziva i Konjski dan. On se slavi kao svetac koji stražari nad domaćinstvima koja se bave uzgojem životinja, ali je poznat i kao zaštitnik grada Venecije. Pored toga, u narodu postoji staro verovanje da se iskrenim molitvama upućenim ovom svetitelju može potražiti lek i isceljenje od nesvestice, odnosno padavice.
Izvor: SPC