Prema hrišćanskom predanju, treći dan vaskrsenja podseća na radost koju su osetile mironosice na praznom Hristovom grobu. Upravo je ta radost ključni motiv praznovanja vernici su pozvani da je dele sa svojim bližnjima, prijateljima i komšijama. Veruje se da je ovo vreme praštanja i zajedništva, a narodna predanja upozoravaju da bi odbijanje širenja prazničnog duha moglo doneti lošu sreću u narednom periodu.
U narodu vlada verovanje da je Vaskrsni utorak „najbolji utorak“ u godini. Zbog posebne blagodati koju nosi ovo vreme, u mnogim krajevima se baš na ovaj dan zakazuju svadbe i venčanja, uz verovanje da će zajednica započeta pod vaskršnjim blagoslovom biti dugovečna, srećna i blagoslovena brojnim potomstvom. Takođe, postoji verovanje da deca rođena na ovaj dan imaju posebnu zaštitu i da će ih kroz život pratiti sreća.
Naziv „Vodeni utorak“ potiče iz Šumadije i drugih poljoprivrednih krajeva, gde se ovaj praznik, uz utorke nakon Đurđevdana i Trojica, posvećuje vodi. Naši stari su ovaj dan praznovali strogo mirujući, verujući da će se time prizvati preko potrebna kiša za useve u jeku prolećnih radova.
Iako je dan posvećen veselju i gozbama, narodni običaji nalažu apstinenciju od određenih kućnih poslova. Smatra se da danas ne treba prati veš, šiti, niti obavljati teške fizičke radove, kako bi se ispoštovao praznični mir.
Vaskrsni utorak je poslednji dan zvaničnog trodnevnog praznovanja Vaskrsa, tokom kojeg se rodbina okuplja čak i iz najudaljenijih krajeva, potvrđujući da su porodica i sloga najveća snaga svakog pojedinca.
Izvor: SPC