Sveti Marko, poreklom Jevrejin iz plemena Levijeva, bio je uvršten među 70 svetih apostola Hristovih. Njegova bliskost sa apostolom Petrom rezultirala je pisanjem Jevanđelja u Rimu, na molbu tamošnjih vernika, koje je sam Petar potvrdio kao istinito.
Istorijski izvori i crkveno predanje navode da je Marko osnovao crkvu u Aleksandriji, gde je postavio osnove hrišćanstva, potkrepljujući svoje propovedi brojnim čudima. Njegova nepokolebljiva vera dovela ga je do mučeničke smrti 68. godine, u vreme vladavine cara Nerona. Danas njegove mošti počivaju u čuvenoj Crkvi Svetog Marka u Veneciji, gde su prenete u 9. veku, i predstavljaju jedno od najznačajnijih svetilišta u svetu.
U srpskom narodnom kalendaru, Markovdan zauzima posebno mesto, a za njega su vezana specifična verovanja koja se prenose generacijama. Smatra se da je Sveti Marko zaštitnik od prirodnih nepogoda, te je u narodu ukorenjen strah da bi rad na njivama mogao prizvati grad i oluje koji bi uništili letinu. Zbog toga zemljoradnici danas strogo izbegavaju radove u polju.
Interesantna su i verovanja vezana za san veruje se da na današnji dan ne treba spavati kako osoba ne bi bila pospana i troma tokom čitave godine. Izuzetak od ovog pravila su oni koji su prespavali Đurđevdan. Prema narodnom receptu, oni bi upravo danas trebalo da „odremaju“ kako bi poništili dejstvo prethodnog sna i izbegli kaznu.