Praznik je sećanje na događaj iz 1087. godine, kada su mošti ovog svetitelja, pred naletom turskih osvajača, prenete iz grada Mire u Likiji (na prostoru današnje Turske) u italijanski Bari. One i danas počivaju u tamošnjoj bazilici posvećenoj Svetom Nikoli, koja je vekovima odredište brojnih hrišćanskih hodočasnika.
Ovaj italijanski hram ima direktnu vezu i sa srpskom srednjovekovnom istorijom. Prema istorijskim izvorima, srpski kralj Stefan Dečanski je u znak zahvalnosti za povratak vida bogato darivao baziliku u Bariju i finansirao okivanje svetiteljevog kivota srebrom.
U srpskoj narodnoj tradiciji, Sveti Nikola se smatra zaštitnikom putnika, pomoraca i dece. Zbog toga se u nekim krajevima i dalje poštuje običaj darivanja najmlađih članova porodice na ovaj dan.
Prema narodnim verovanjima, na letnji Nikoljdan ne bi trebalo raditi teže fizičke i kućne poslove, poput velikog spremanja kuće ili pranja veša, već se dan posvećuje odmoru.