Ivanjdan svedoči o dubokoj povezanosti hrišćanske tradicije i narodnih verovanja na našim prostorima. Sveti Jovan je rođen šest meseci pre Isusa Hrista, kao od Boga izmoljeno dete staraca Zaharija i Jelisavete. Pored današnjeg praznika, SPC u čast ovog svetitelja posebno obeležava još dva datuma – Sabor Svetog Jovana Krstitelja (20. januara) i Usekovanje glave svetog Jovana Krstitelja (11. septembra).
Narodni običaji, koji počinju već uoči samog praznika, daju ovom danu poseban pečat. Najprepoznatljiviji ritual jeste branje lekovitog bilja i ivanjskog cveća, od kojeg se pletu venci koji se potom stavljaju na ulazna vrata pravoslavnih domova, simbolizujući beskonačnost vere i zaštitu porodice. Veruje se i da Ivanjdan treba dočekati u beloj odeći, što je nekada bila obaveza devojaka koje su u belim haljinama obilazile kuće i pevale takozvane ladanjske pesme.
Ovaj praznik u narodu nazivaju i Igritelj, zbog verovanja da se sunce u zoru tri puta zaustavlja i „igra“ na nebu. Iz tog razloga, tradicija nalaže ritualno kupanje u rekama i potocima kako bi se obezbedilo zdravlje tokom čitave godine, što direktno asocira na obredna kupanja i krštenja koja je Sveti Jovan vršio u reci Jordan.
U mnogim krajevima Srbije devojke noć uoči Ivanjdana provode paleći vatre, sakupljajući lekovite trave i pevajući tradicionalne pesme, zbog čega se ovaj praznik smatra i jednim od najlepših devojačkih praznika u srpskom kalendaru.