Tačno u 11 časova, 11. novembra 1918. godine, stupilo je na snagu primirje koje je označilo kraj ratnih dejstava. Iako je formalni mir uspostavljen godinu dana kasnije Versajskim mirovnim sporazumom, ovaj dan ostao je duboko urezan u istoriju kao simbol završetka Prvog svetskog rata.
Nakon atentata u Sarajevu i austrougarske objave rata Srbiji 28. jula 1914. godine, otpočeo je Prvi svetski rat. Srbija se tokom četvorogodišnjeg sukoba našla na udaru daleko nadmoćnijih sila, ali je zahvaljujući herojstvu svoje vojske i naroda uspela da sačuva slobodarski duh i izbori mesto među pobednicima.
Kroz slavne pobede u bitkama na Ceru, Kolubari, Mačkovom kamenu i Kajmakčalanu, kao i probojem Solunskog fronta, srpska vojska ostvarila je neke od najsvetlijih stranica nacionalne istorije.
Cena koju je srpski narod platio za slobodu bila je ogromna. Tokom ratnih godina i okupacije stradali su ne samo vojnici na frontovima, već i brojni civili pogođeni glađu, epidemijama tifusa i drugim ratnim nedaćama. Procenjuje se da je Srbija tokom rata izgubila oko milion i po stanovnika, što je predstavljalo približno trećinu tadašnjeg ukupnog stanovništva.
Natalijina ramonda – cvet vaskrsenja Srbije
Pored vojničkih pobeda i velikog stradanja, sećanje na Veliki rat u Srbiji danas nosi i snažan simbol – Natalijinu ramondu.
Ova retka biljka sa prostora juga Srbije i Severne Makedonije s razlogom nosi naziv „cvet feniks“. Njeno jedinstveno prirodno svojstvo da nakon potpunog sušenja, uz svega nekoliko kapi vode, ponovo oživi i zazeleni, na simboličan način predstavlja sudbinu Srbije u Prvom svetskom ratu.
Kao što se Natalijina ramonda vraća u život, tako se i Srbija, posle nezapamćenih gubitaka, izdigla iz ruševina rata. Zato ovaj cvet danas predstavlja simbol stradanja, obnove, nade i pobede, kao i trajni podsetnik na žrtvu koju su srpski narod i vojska podneli za slobodu.