Rođen oko 1253. godine kao mlađi sin kralja Uroša I i kraljice Jelene Anžujske, te mlađi brat kralja Dragutina, Milutin je stupio na presto 1282. godine nakon što se njegov brat odrekao vlasti. Njegova vladavina, duga skoro četiri decenije, obeležena je snažnim širenjem i jačanjem srpske države, kao i neviđenim procvatom duhovnosti, arhitekture i umetnosti.
Širenje granica i jačanje države
Pod vladavinom kralja Milutina, Srbija se značajno proširila prema jugu, obuhvativši oblasti današnje Makedonije i severne Albanije, sve do Ohrida, Prilepa i Štipa. Uspešno je ratovao protiv Vizantije i Bugarskih zemalja, pripojio Braničevo i Kučevo, i uspeo da sačuva stabilnost i politički uticaj kraljevine u složenim regionalnim odnosima.
Pored diplomatskih i ratničkih uspeha, Milutin je na do tada skroman srpski dvor uveo raskošan vizantijski protokol, ceremonije i titule, učinivši Srbiju ozbiljnim i uvaženim političkim faktorom u okruženju.
Najveći graditelj i zadužbinar
Kralj Milutin nije ostao upamćen samo po državničkim potezima, već pre svega po svom nemerljivom zadužbinarstvu. Prema predanju, stupivši na presto, zavetovao se da će sagraditi onoliko crkava koliko godina bude vladao. Obećanje je ispunio i nadmašio podigao je i obnovio više od 40 crkava i manastira.
Među njegovim najznačajnijim zadužbinama u otadžbini izdvajaju se Gračanica, manastir Banjska, Bogorodica Ljeviška u Prizrenu i Sveti Đorđe u Nagoričinu. Njegova ktitorska delatnost prešla je granice srpskih zemalja, pa je podizao i obnavljao svetinje širom pravoslavnog sveta – u Sofiji, Solunu, Carigradu, Jerusalimu i na Svetoj Gori.
Večni pomen i čudotvorne mošti
Kralj Milutin upokojio se 29. oktobra 1321. godine u dvoru u Nerodimlju. Ubrzo nakon upokojenja, njegovo telo pokazalo se netljeno i čudotvorno.
Nakon istorijskih seoba pred najezdom Turaka, njegove svete mošti su preko Trepče 1460. godine prenete u Sofiju, gde i danas počivaju u crkvi posvećenoj Svetom kralju, privlačeći vernike koji im dolaze sa dubokim poštovanjem i molitvama.
Tropar Svetog kralja Milutina:
“Na Zemlji si svom dušom zavoleo Hrista i Njegove si zapovesti sačuvao. Kao reka si bogato napojio siromašne milosrđem, sačuvavši svoj narod. I grob sa tvojim moštima mirisna isceljenja svima podaje: Zato te molimo, Sveti Milutine, isprosi dušama našim veliku milost.”
Izvor: SPC