Cilj države je da stane na put praksi u kojoj veliki trgovinski lanci, koristeći svoju dominantnu poziciju, nameću proizvođačima neizdržive uslove. Ti uslovi se najčešće kriju iza komplikovanih termina, ali u praksi znače drastično skuplju potrošačku korpu.
Problem koji zakon rešava najbolje se vidi kroz sistem takozvanih “of-rabata”. To su naknadni popusti koje trgovci potražuju od dobavljača mesecima nakon isporuke robe. Iako je primer sa rezanim hlebom pokazao da stvarna marža može biti i do osam puta veća od prikazane (gde proizvod plaćen 60 dinara košta 111 u prodavnici), isti model se primenjuje na gotovo sve grupe proizvoda.
Novi zakon staje na put takvom “skrivenom oporezivanju” dobavljača, koje je do sada bilo glavni motor veštačkog poskupljenja hrane, ali i ostalih potrepština.
Srbija je u ovaj zakon uvrstila rešenja koja su stroža čak i od onih u EU. Dok se evropska regulativa uglavnom bavi hranom, naš zakon štiti snabdevače i kupce u mnogo širem spektru:
-
Osnovne namirnice: Svi poljoprivredni i prehrambeni proizvodi.
-
Lična higijena i kozmetika: Šamponi, sapuni i kozmetički preparati.
-
Kućna hemija: Sredstva za pranje i čišćenje koja čine značajan deo kućnog budžeta.
-
Poljoprivredni inputi: Sredstva za zaštitu i ishranu bilja, čime se štiti sama primarna proizvodnja.
Zakon uvodi preciznu “Crnu listu” zabranjenih radnji. Trgovci više neće moći da prebacuju troškove svog poslovanja, marketinga ili opremanja objekata na leđa proizvođača. Svako kršenje ovih pravila povlačiće ozbiljne novčane kazne.
Ovim sistemskim rešenjem, unutrašnje tržište se uređuje tako da cena proizvoda konačno počne da zavisi od realnih troškova proizvodnje i fer konkurencije, a ne od trgovačkih manipulacija i skrivenih ugovora.
Izvor: Ministarstvo unutrašnje i spoljne trgovine; RTS;