Pored crkvenih pravila, u tradiciji su se zadržali i brojni narodni običaji koji prate ovaj praznik. Prema verovanjima, danas se izbegava rad, ne koriste se noževi i oštri predmeti, a hrana se lomi rukama ili priprema ranije. Takođe, izbegava se konzumiranje namirnica i napitaka crvene boje, kao i služenje jela na okruglim tacnama koje simbolično podsećaju na način stradanja svetitelja. U istočnoj Srbiji održalo se i specifično verovanje da se skida crveni končić sa ruke kako bi se izbegla nesreća.
Sveti Jovan stradao je jer je javno osuđivao nemoralni život vladara Iroda Antipe. Na nagovor Irodijade i njene kćeri Salome, koja je zatražila glavu na tanjiru, prorok je pogubljen, a njegov lik ostao je večni simbol istine, hrabrosti i vere. Suština praznika je u duhovnom miru, postu i preispitivanju sopstvenih postupaka.