Home IzdvojenoPravoslavac Danas je praznik Prepodobnog Prohora Pčinjskog: Svetitelj koji čuva jug Srbije

Danas je praznik Prepodobnog Prohora Pčinjskog: Svetitelj koji čuva jug Srbije

Srpska pravoslavna crkva i vernici 1. novembra, prvog dana nakon Lučindana, praznuju spomen na Prepodobnog Prohora Pčinjskog, jednog od najpoštovanijih svetitelja u našem narodu. Ovaj praznik ujedno predstavlja i veliku manastirsku slavu drevnog manastira Svetog Prohora Pčinjskog, duhovnog središta i simbola celog pčinjskog kraja sa više od 950 godina dugom istorijom.

by novinar

Život prepodobnog Prohora počinje početkom 11. veka, kada se ovaj mladi isposnik povukao u samoću, prvo u nagorički kraj, a potom u duboke šume planine Kozjak. Prema predanju, više od 30 godina proveo je u pećini, ne videći ljudsko biće, sve do sudbonosnog susreta sa vizantijskim plemićem i budućim carem Romanom IV Diogenom, koji je u tim krajevima lovio.

Sledeći ranjenu srnu, Diogen je nabasao na pećinu monaha Prohora, koji mu je tom prilikom prorekao da će poneti carski krunu, uz poruku da ne zaboravi siromašne i bolesne kada se to desi. Kada je kasnije zaista seo na vizantijski tron, cara je u snu prekorno opomenuo starac rečima: „Ti si zaboravio mene starca“.

Car se zaputio na Kozjak, gde je pronašao zemaljske ostatke usnulog svetitelja. Prema verovanju, kada su pokušali da Prohorove mošti odnesu u Staro Nagoričano, one su ostale čudesno prikovane za zemlju – jer svetac nije želeo da napusti svoju Pčinju. Na tom mestu podignuta je mala crkva od rečnog kamena, da bi više od dva veka kasnije sveti kralj Milutin nad njom podigao veličanstvenu bogomolju.

Čudotvorne mošti i lekovito miro

Manastir Svetog Prohora Pčinjskog vekovima privlači vernike iz svih krajeva zbog nesvakidašnjih isceljenja i duhovnog mira koji se ovde oseća. Sveti Prohor Pčinjski je jedini svetitelj u Srpskoj pravoslavnoj crkvi iz čijih moštiju neprestano toči sveto miro.

U manastirskoj istoriji zabeležene su brojne priče o isceljenjima bolesnih, pronalasku mira za nesrećne, kao i uslišenim molitvama nerotkinja koje su blagoslovene porodom. Mnogi posetioci svedoče da već sa ulaskom u manastirske kapije nestaju tereti, brige i tegobe koje opterećuju duh i telo.

Deo moštiju svetitelja tokom vekova prenošen je u Carigrad i Ljubostinju, dok se glavni deo i danas čuva pod planinom Kozjak, nastavljajući da teši i leči svakog vernika koji mu pristupi sa čistom molitvom.

Izvor: SPC

You may also like

INpress, 2024.