Milan Ignjatović, osamnaestogodišnji maturant pun snova, i njegova devojka Gordana Nikolić, sedamnaestogodišnja učenica treće godine gimnazije, te majske večeri sastali su se nedaleko od mesta stravičnog bombardovanja. Njihova mlada ljubav, tragično je prekinuta iako su se nalazili oko 800 metara od ciljanog mosta, iza stambenih zgrada.
Kobni geleri pronašli su Milana, pogodivši ga u vrat. Gordanu je silina eksplozije odbacila, a prilikom pada nesrećno je udarila o ivičnjak, polomivši vrat. U trenucima užasa, jedan od komšija pritrčao je u pomoć i poneo je ka Domu zdravlja, ali njena mlada duša nije izdržala.
Sećanje na Milana i Gordanu ostaje bolno svedočanstvo o tragičnim posledicama rata i nevinih žrtava. Njihova uzalud ugašena mladost opomena je da se nikada ne zaborave dani stradanja i važnost mira.