Verovanje u isceliteljske moći Svetog Nektarija posebno je izraženo kod obolelih od kancera i drugih malignih bolesti. Brojna svedočenja vernika govore o čudesnim izlečenjima, zbog čega je današnji dan u Srbiji i slava Instituta za onkologiju Kliničkog centra Srbije, gde se posebno priziva njegova pomoć.
Prvo čudo vezano za Svetog Nektarija desilo se na dan njegovog upokojenja, 8. novembra 1920. godine. Prema predanju, kada je neko slučajno stavio njegov džemper na krevet paralizovanog bolesnika u sobi pored njega, taj se bolesnik u istom momentu izlečio.
Sveti Nektarije, rođen kao Anastasije Kefalas 1. oktobra 1846. godine u siromašnoj porodici u Trakiji, posvetio je svoj život Bogu i obrazovanju.
Nakon školovanja, preselio se u Carigrad, a 1866. godine počeo je da radi kao učitelj na ostrvu Hios.
Posle deset godina službe, 1876. se zamonašio pod imenom Lazar.
Monah Nektarije postao je 1877. godine, kada je primio i jerođakonski čin.
Diplomirao je na Bogoslovskom fakultetu u Atini 1885. godine, a već 1886. je rukopoložen u čin sveštenika i primio je čin arhimandrita. Iste godine postaje sekretar Aleksandrijske patrijaršije.
Godine 1889. izabran je za mitropolita Pentapoljskog.
Od 1894. do 1908. godine vodio je teološku školu u Atini.
Nakon penzionisanja, povukao se u Trojički manastir u Egini, po kome je i dobio naziv Eginski. Preminuo je u Atini 8. novembra 1920. godine od raka prostate. Njegova čudotvorna dela su nastavljena i nakon smrti, a Carigradska patrijaršija ga je kanonizovala 1961. godine.
Vernici širom sveta i danas se mole Svetom Nektariju Eginskom tražeći duševno i telesno isceljenje, svedočeći o njegovoj nepresušnoj milosti i pomoći u najtežim životnim trenucima.
Izvor: SPC