Tokom 11. veka, u vreme vladavine cara Aleksija Komnena, hrišćanski svet bio je podeljen u raspravama o tome koji je od trojice svetitelja najveći. Vernici su se delili na Vasilijane, Grigorijane i Jovanite, ističući različite vrline svakog učitelja:
-
Vasilije Veliki bio je slavljen zbog čistote i hrabrosti;
-
Grigorije Bogoslov zbog nedostižne dubine u teologiji;
-
Jovan Zlatousti zbog neponovljive slatkorečivosti i jasnoće u propovedanju.
Prema crkvenom predanju, spor je rešen 1084. godine nakon što su se svetitelji javili episkopu Jovanu u snu. Poručili su mu da su pred Bogom jedno, da među njima nema protivrečnosti, te su ga savetovali da im odredi zajednički dan praznovanja.
Svaki od ovih svetitelja ostavio je neizbrisiv trag u istoriji crkve:
-
Sveti Vasilije Veliki: Poznat kao vrsni filozof i retoričar, autor je liturgije koja se u pravoslavnim hramovima služi deset puta godišnje.
-
Sveti Grigorije Bogoslov: Čovek koji je svojim radom utvrdio pravoslavlje u Carigradu, ostavši upamćen po vrhunskim bogoslovskim spisima.
-
Sveti Jovan Zlatousti: Najveći besednik u istoriji hrišćanstva, čija je rečitost prevazišla čak i najpoznatije grčke govornike onog vremena.
Sveta tri jerarha su u crkvenom kalendaru upisana crvenim slovom i spadaju u zapovedne praznike. U srpskom narodu ovaj praznik se posebno poštuje, a decenijama se proslavlja i kao esnafska slava metalaca, koji ove svetitelje smatraju svojim zaštitnicima i školski praznik, slično kao kod pravoslavnih Grka, gde se ovi svetitelji slave kao zaštitnici obrazovanja i prosvetnih radnika.
Iako se svaki od ovih svetitelja praznuje i pojedinačno tokom meseca januara, današnji sabor slavi njihovo zajedništvo. Zato se ovaj dan u narodu smatra danom mirenja i povezivanja.
Izvor: SPC