Naziv potiče od „bele hrane“ koja dominira trpezom. S obzirom na to da je meso već isključeno iz ishrane, danas se poslednji put pre posta uživa u mlečnim proizvodima i jajima. Ova nedelja se u crkvenom kalendaru naziva i siropusna nedelja.
Tradicionalno se pripremaju pite sa sirom i gibanice, domaće proje, uštipci, palačinke i kolači od jaja i mleka.
Najvažniji deo današnjeg praznika je praštanje. Veruje se da se u post ne sme ući sa gnevom ili nerešenim sukobima. Mlađi članovi porodice obilaze starije, zetovi odlaze kod tasta i tašte, a kumovi se međusobno posećuju.
Pri ulasku u kuću izgovara se: „Oprosti ako sam zgrešio“, na šta se odgovara tradicionalnim blagoslovom: „Neka ti je prosto, Bog ti oprostio i ja ti opraštam“. Ovaj čin simbolizuje čišćenje duše i postizanje unutrašnjeg mira.
Nekada su sela širom Srbije na ovaj dan bila prepuna graje. Palile su se velike pokladne vatre oko kojih se igralo i pevalo. Mladi su preskakali plamen verujući da to donosi zdravlje i tera zimu.
Takođe, običaj je bio da se organizuju maskirane povorke. Ljudi bi se maskirali u strašne ili šaljive likove kako bi bukom i smehom uplašili „zle sile“ i prizvali proleće. Domaćini su ove veseljake darivali jajima, sirom i slatkišima.
Narodna tradicija čuva i neobična verovanja vezana za večernje sate Belih poklada. Smatralo se da su te noći demonske sile posebno aktivne, pa su primenjivani različiti rituali zaštite. Tabani bi se trljali belim lukom radi zdravlja i zaštite. Posle večere, kore od jaja bacale su se u vatru. Deci se pred spavanje odeća oblačila naopako (prevrnuto) kako bi se zaštitila od uroka.