Rođen u hercegovačkom selu Mrkonjići 1610. godine kao Stojan Jovanović, svetitelj je od malih nogu bio okrenut duhovnosti. Bežeći od “danka u krvi”, utočište je pronašao u manastiru Zavala, odakle počinje njegov uspon ka zvanju mitropolita hercegovačkog. Njegov život bio je obeležen stalnim progonima – kako od strane turskih zavojevača, tako i od unijatskih misionara, ali ga ništa nije moglo pokolebati u nameri da očuva pravoslavlje i obnovi svetinje.
Svoj mir i krajnje odredište pronašao je u vrletima Ostroške stene, gde je sopstvenim rukama gradio manastirsku zajednicu, istovremeno vodeći brigu o narodu kao istinski duhovni pastir.
Kada se upokojio 1671. godine, predanje kaže da je njegovu ćeliju obasjala nadzemaljska svetlost. Sedam godina kasnije, njegove mošti su pronađene netruležne i mirisne, što je u pravoslavlju znak najvišeg svetiteljstva. Danas one počivaju u Gornjem manastiru Ostrog, mestu gde svakodnevno hiljade ljudi, bez obzira na veroispovest, dolazi po utehu i spasenje.
„Ostroška isposnica nije samo istorijski spomenik, već živo mesto svedočenja vere gde se, prema verovanju vernika, dešavaju čudesna isceljenja i preobražaji duše“, ističu hroničari crkvenog života.
Narodna verovanja i običaji na današnji dan
Praznik Svetog Vasilija prati i bogat običajni kalendar. U narodu se smatra da je ovo dan za molitvu i unutrašnji mir, te se izbegavaju teški fizički poslovi. Veruje se da danas treba očistiti kuću kako bi u njoj tokom cele godine vladali harmonija i blagostanje. Oni koji nisu u prilici da odu na Ostrog, obično se mole kod kuće ili odlaze u lokalne hramove, paleći sveće za zdravlje najmilijih.
Koliko je njegovo ime sveto, najbolje govori običaj iz Crne Gore gde se pri svakom pomenu sveca obavezno ustaje, uz naklon i reči: „Slava mu i milost“.
Osim današnjeg dana, veliki sabori u Ostrogu održavaju se i na Trojičindan, Petrovdan i Ilindan, okupljajući desetine hiljada poklonika iz celog sveta koji u Ostrog dolaze sa nadom, a odlaze sa mirom.