Prema sačuvanim zapisima iz tog perioda, svetlosni krst se pojavio na nebu u prepodnevnim časovima, protežući se od Golgote do Maslinske gore. O ovom fenomenu, koji je bio vidljiv svim stanovnicima Jerusalima, tadašnji episkop Kiril Jerusalimski detaljno je izvestio cara Konstancija II, sina Konstantina Velikog. U kontekstu burnih teoloških rasprava koje su obeležile četvrti vek, hrišćanska zajednica je ovu pojavu protumačila kao zvaničnu potvrdu legitimnosti svoje vere.
Iako ovaj praznik nije svrstan u red crvenih slova, u pravoslavnoj tradiciji ima jasan duhovni značaj. Crkva na ovaj dan podseća vernike na simboliku krsta kao simbola istrajnosti, dok se u praksi preporučuje da se dan provede u miru, uzdržavanju od težih fizičkih poslova i posvećenosti porodici.
Pored zvaničnih crkvenih pravila, za ovaj dan vezan je i jedan stari narodni običaj koji se prenosi generacijama. Veruje se da veče uoči praznika, pre ponoći, treba pogledati u nebo. Prema narodnom predanju, ako tada uočite četiri zvezde koje formiraju oblik krsta, svaka želja će vam biti ispunjena. Iako ovaj običaj nema veze sa crkvenim učenjem, opstao je u narodu do danas.