Godinama je živeo u potpunoj samoći u šupljem drvetu i pećini, primajući narod tek nakon što su ga slučajno pronašli lokalni čobani. Legenda kaže da su njegove molitve isceljivale teške bolesnike, zbog čega je glas o njegovoj duhovnoj snazi stigao i do bugarskog cara Petra, ali i privukao brojne sledbenike koji su u blizini podigli crkvu.
Sveti Jovan Rilski upokojio se 946. godine u svojoj 70. godini, a njegove mošti su nakon vekovnih premeštanja trajno smeštene u Rilski manastir. Odlučujuću ulogu u povratku moštiju imala je sultanija Mara Branković, koja je posredovala kod turskih vlasti.
Rilski manastir su tokom istorije obnovili srpski vladari kralj Milutin i car Dušan. Ovaj manastir je vekovima predstavljao glavno duhovno utočište hrišćana tokom turske okupacije, dok su žitije ovog svetitelja napisali Georgije Skilica i patrijarh Jeftimije Trnovski.
Izvor: SPC