Bitka se odigrala na reci Marici kod Černomena (današnji Ormenio u Grčkoj), gde su udružene srpske snage pod vođstvom kralja Vukašina i njegovog brata, despota Jovana Uglješe, pokušale da zaustave prodiranje Osmanlija i isteraju ih sa Balkanskog poluostrva. U iznenadnom noćnom prepadu osmanskih snaga pod komandom rumelijskog beglerbega Lala-Šahina, srpska vojska je pretrpela težak poraz, a oba brata Mrnjavčevića su izgubila život.
Iako istorijski izvori variraju u procenama brojnosti vojski – od turskih zapisa koji navode i do 70.000 hrišćanskih boraca do savremenih procena koje govore o 10.000 do 20.000 vojnika – iznenadni napad pred zoru bio je presudan za ishod bitke.
Mnogi istorijčari ističu da je Marička bitka imala daleko dalekosežnije posledice od Kosovske bitke. Porazom na Marici slomljena je najjača regionalna sila koja je mogla da pruži otpor Osmanlijama, čime su širom otvorena vrata za osmansko osvajanje Makedonije, a potom i celog centralnog Balkana.
Nakon bitke, Vukašinov sin Marko Kraljević nasledio je presto, ali je ubrzo bio primoran da prihvati tursko vazalstvo. Ovaj tragični događaj ujedno je označio i početak velikih seoba srpskog i balkanskog stanovništva ka severu i zapadu.
Izvori: „Zapis monaha Isaije“ i spis patrijarha Pajsija „Život cara Uroša“.