Svojim izuzetnim talentom i posvećenošću zavičajnim pesmama, neizbrisivo je obeležio muzičku istoriju Srbije. Proslavio je vranjanski melos, donoseći ga do srca publike širom bivše Jugoslavije i sveta. Zbog svojih interpretacija, Stošiću su dodeljeni nadimci “srpski Pavaroti” i “Tatko za južnjački melos”.
Ljubav prema južnjačkom melosu Staniša je razvio tokom školovanja u Učiteljskoj školi u Vranju, gde je učio violinu, pevao kao solista u horu i pohađao prve časove pevanja. Već 1963. godine, Staniša je ostvario svoj prvi nastup na Radio Beogradu, sa kojim je kasnije godinama uspešno sarađivao.
Njegova karijera je cvetala, a prekretnicu je doživela 1966. godine kada je pobedio na festivalu „Zlatiborski narcis“ sa pesmom „Stojanke, bela Vranjanke“. Ipak, pesma koja ga je vinula u legendu i po kojoj ga i danas najviše prepoznaju jeste „Lela Vranjanka“. Snimljena 1972. godine, ova numera je postala sinonim za Vranje i njegovu muzičku tradiciju. Zanimljivo je da, iako mnogi smatraju da je pesma izvorna narodna, njen tekst potpisuje Dragan Toković, dok je melodija grčkog porekla (“Misirlou”, poznata i iz filma „Petparačke priče“ Kventina Tarantina).
Staniša Stošić je u 43. godini pronašao svoju srodnu dušu, oženivši se Ljiljanom. Zajedno su dobili sinove Stefana i Dušana, za koje je Staniša često govorio da su, uz prijatelje, njegovo najveće bogatstvo.
Njegov izuzetan doprinos srpskoj kulturi prepoznat je 2007. godine, kada mu je Ministarstvo kulture Srbije dodelilo posebno doživotno priznanje. Nažalost, Staniša Stošić nas je napustio 7. aprila 2008. godine u Beogradu, posle duge i teške bolesti. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana.
Sećanje na ovog velikana i dalje živi u Vranju. Od 2009. godine, trg ispred vranjskog muzeja ponosno nosi njegovo ime, a 2012. godine ispred muzeja je postavljena i njegova bista, trajno obeležavajući njegovu ostavštinu.
Kroz svoje interpretacije, prožete čežnjom, tugom, ljubavlju i patnjom, Staniša Stošić je život posvetio zavičajnim pesmama, čuvajući i prenoseći duh južnjačkog melosa budućim generacijama. Njegova muzika ostaje trajan simbol jedne epohe i jednog kraja.