Crkva je, u suštini, delo prirode a ne građevina koju je napravio čovek. To je stena sa dva otvora u kojima su se podvizavali monasi.
Registrovana i zaštićena kao hronološki neopredeljeno svetilište, ova celina obuhvata polupećinsku crkvu, dve spratne konstrukcije – isposnice nad crkvom i izvor Svete vode, u pećini istočno od isposnica. Iako su one danas dostupne jedino speleolozima, očigledno je čitava kompaktna stena u prošlosti korišćena tako da su bili zidani severni zidovi nastambi i hrama, odnosno da je reč o anahoretskom staništu, srednjovekovnom ili postvizantijskom – ne može se reći, usled nedostatka podataka. Naša sklonost da Lepeničku celinu dovedemo u hronološku vezu sa pustinožiteljima okupljenim oko manastira u Mrtvici, a to je period XVI-XVII veka, ne nalazi uporište u raspoloživim pisanim podacima.
Izvor Eparhija vranjska