Andrej Prvozvani, takođe i Andrija ili Andreja (grč. Ανδρεασ, translit. Andreas) je poznat kao ličnost Novog zaveta, koga je sam Isus Hrist prvoga pozvao da bude njegov učenik i apostol. Bio je sin Jone i brat Svetog Petra. Nazvan je Prvozvani, zato što je pre svih apostola postao sledbenik i učenik Isusa Hrista.
Rođen je u mestu Vitsaida oko 6 godine pre nove ere. Bio je ribar po zanimanju. Najpre je bio učenik svetog Jovana Krstitelja. Pošto je Jovan Krstitelj krstio Isusa Hrista i pozvao svoje učenike da slede Hrista rečima: „Gle, jagnje Božje“ (Jov. 1, 36), Andrej je bio jedan od prvih koji je to učinio. Odazvao se na poziv Isusa Hrista, zajedno sa bratom Petrom i jevangelistom Jovanom.
Nakon smrti Isusa Hrista, njegovog vaskrsenja i vaznesenja Andrej je zajedno sa ostalim apostolima, na dan Pedesetnice primio Duha Svetoga u vidu ognjenog jezika, i pošto su kockom određivali zemlje u kojima će pripovedati, on je dobio: Vitiniju i Propontidu sa Halkidonom i Vizantijom, Trakiji i Makedoniji, sve do Crnog mora i Dunava, i Tesaliju, Grčku, Ahaju, Amintin, Trapezunt, Irakliju i Amastridu.[1]
Tokom svog apostolskog rada proputovao je mnoge gradove na bliskom istoku i Vizantiji. Propovedao je Jevanđelje uglavnom u gradovima i u mnogima od njih pretrpeo mnoge nevolje i stradanja. Posebno je bio mučen, čak i kamenovan u gradu Sinop, nakon čega je na čudesan način isceljen od rana.
1830. na Andrijevdan je održana Velika narodna skupština u Beogradu. Na njoj su pročitani sultanov hatišerif i berat kojim je Osmansko carstvo priznalo državnu samoupravu Srpskom knjažestvu a knjazu Milošu nasledno knjaževsko dostojanstvo. Andrijevdan je redovno proslavljan kao državni praznik za vreme vladavine Obrenovića.
Praznik je ukinut nakon dolaska Petra I Karađorđevića na srpski presto a mesto njega je proslavljan kraljev rođendan (12. jul).