Naziv praznika potiče od starog običaja „pobusanja“ grobova, koji podrazumeva uređenje grobnih mesta busenjem zelene trave. Veruje se da je ovaj dan trenutak kada se najmiliji „bude“ i obaveštavaju o Hristovom vaskrsenju. Zbog toga se na groblja iznose ofarbana uskršnja jaja, koja se ostavljaju na grobovima kao simbol pobede života nad smrću i nade u večnost.
U mnogim krajevima Srbije zadržan je običaj da se na groblju postavi skromna trpeza, a hrana podeli sa rodbinom, komšijama ili siromašnima uz molitvu za pokoj duša. Crkva naglašava da se ovaj dan treba obeležiti dostojanstveno i u miru, bez preterane žalosti, jer vaskršnji period nosi poruku radosti čak i kada se sećamo onih koji više nisu sa nama.
Prema narodnim verovanjima, na Pobusani ponedeljak se ne rade teški poslovi niti se započinju novi poduhvati. Dan je namenjen tišini, porodičnom miru i duhovnom praštanju. Smatra se neprimerenim praviti bučne proslave, jer je naglasak na sećanju i ljubavi koja nadživljava zemaljski život.
Pobusani ponedeljak nas podseća na hrišćansko shvatanje smrti kao prelaska u večni život, ostavljajući snažnu poruku da neraskidiva veza sa našim precima ostaje živa kroz molitvu i poštovanje tradicije.
Izvor: SPC