Sveti Nikola je rođen u vreme rimskog cara Valerijana u gradu Patara u Maloj Aziji u luci na mediteranskoj obali današnje Turske, 280. godine. Ljudi su ga još za života, smatrali svetiteljem. Pomagao je narod, širio veru, pravdu i milosrđe, donosio utehu, mir i dobru volju.
Dobra dela činio je tajno. Zamonašio se i čitavo bogatstvo, nasleđeno od roditelja, razdelio je siromašnima, starima i nemoćnima.
U crkvenom kalendaru obeležen je crvenim slovom. Mnoge porodice slave i zaslug, odnosno dan uoči same slave. Pošto se sveti Nikola pada u vreme božićnog posta i slavska trpeza je obavezno posna.
Spomen na dan upokojenja Svetog Nikole slavi se 19. decembra, po novom ili 6. decembra, po starom kalendaru. Sveti Nikola je hramovna i manastirska slava Srpske pravoslavne crkve, a posvećeno mu je više od 600 crkava. Kako bi godina koja nam prethodi bila plodna i berićetna, ko je propustio da na Svetog Varvaru, koga svetkujemo 17. decembra poseje božićnu pšenicu, može to učiniti danas na dan svetog Nikole.
Sveti Nikola je najčešća krsna slava kod Srba, pa se smatra da polovina Srba slavi Svetog Nikolu kao krsnu slavu, dok druga polovina ide u goste.
U narodu se veruje da Sveti Nikola noć uoči praznika, jašući na belom konju, obilazi decu koja su bila dobra u toku godine i deli poklone.
I danas mnogi mališani čiste svoje cipele i stavljaju ih u prozore, očekujući dar od sveca.