Centralni simbol ovog praznika su vrbove grančice, koje se blagosiljaju u crkvi i dele vernicima. One predstavljaju zamenu za palmine grane kojima je Isus dočekan u Jerusalimu nakon Lazarovog vaskrsenja. Vrba, kao simbol napretka i podmlađivanja, takođe ima duboko ukorenjeno značenje u slovenskoj tradiciji, gde se verovalo da odagnava bolest i zla.
Deca se posebno raduju zvončićima, okačenim o srpsku trobojku, koji simbolizuju pobedu života nad smrću. Njihovo zveckanje podseća na Lazarovo vaskrsenje, ali i na Hristovo vaskrsenje koje sledi nedelju dana kasnije, na Uskrs.
Lazareva subota, praznik dečje radosti, obiluje bogatim običajima i verovanjima koji se prenose s kolena na koleno.
U nekim seoskim krajevima, posebno je živ običaj povorki “Lazarica”. Mlade devojke, okićene i svečano obučene, obilaze kuće, pevajući i donoseći radost, simbolično najavljujući dolazak proleća. Domaćini ih dočekuju s radošću i daruju, što predstavlja blagoslov za nadolazeće letnje mesece.
S obzirom na to da Lazareva subota pada u vreme Uskršnjeg posta, priprema se posna trpeza, odražavajući duh uzdržavanja i duhovne pripreme. Sutradan, na Cveti, praktikuje se običaj umivanja vodom u koju je potopljeno cveće, verujući da će to doneti zdravlje i rumenilo licima ukućana.
U određenim krajevima, zora Lazareve subote obeležava se odlaskom na reku ili potok, gde se ljudi umivaju. Nakon toga, kamen iz reke se baca što dalje, uz reči koje teraju zmije i zlo, što je drevni običaj proterivanja negativnih sila.
Važno je napomenuti da se na Lazarevu subotu izbegava pevanje i veselje. Ovo je u skladu s tugom Vaskršnjeg posta i poštovanjem prema upokojenima, čineći ovaj dan vremenom smirenosti i duhovnog razmišljanja.
Ovi običaji i verovanja, duboko ukorenjeni u tradiciji, čuvaju se i prenose s generacije na generaciju, čineći Lazarevu subotu jedinstvenim i značajnim praznikom u našem narodu.
Lazareva subota je praznik nade, dečije radosti i pobede života nad smrću. To je dan kada se porodice okupljaju, a deca raduju simbolima proleća i obnove. Običaji vezani za ovaj praznik čuvaju se i prenose s kolena na koleno, čuvajući tradiciju i duhovno nasleđe našeg naroda.