Veruje se da je Isus na ovaj dan bio duhom u podzemnom svetu, ali je kao Bog bio prisutan svuda. Velika subota nas uvodi u novo vreme, posle starog koje je obeležavala subota. Sada čekamo nedelju i Hristovo Vaskrsenje.
U crkvama se na Veliki petak uveče održava posebno bogosluženje, kao sećanje na Hristovu sahranu. Pevaju se tužne pesme i čitaju molitve.
Na Veliku subotu se sećamo Hristove pobede nad smrću i saznajemo da je ova subota blagoslovena, jer posle nje dolazi Vaskrsenje.
Posle službe, plaštanica (platno sa likom Hrista) se nosi oko crkve. Čita se i priča iz Biblije o vaskrsenju mrtvih. Liturgijom na Veliku subotu počinje da se oseća radost Uskrsa.
Ljudi u crkvama mole se i sa upaljenim svećama čekaju Vaskrsenje, praznik kada je život pobedio smrt. Ovaj običaj je svuda isti u pravoslavnim crkvama, a u Jerusalimu se veruje da se na ovaj dan dešava čudo sa Svetim ognjem.
Sutra se završava Uskršnji post. Velika subota je dan kada se završavaju poslovi oko kuće i priprema hrana za Uskrs. U nekim krajevima se farbaju jaja.
U nekim mestima se mese posebni kolači, a u drugima se nose kolači na groblje. Običaj je da se grobovi preliju vinom i okade.
Na Veliku subotu se ne radi u polju, a žene ne rade ručne poslove. Veruje se da je dobro učiniti neko dobro delo na ovaj dan.
Iako se subotom obično ne posti strogo, na Veliku subotu se posti isto kao i na Veliki petak. Ne ide se u lov i ribolov, i ne kolje se stoka i živina.
Velika subota je dan tišine i molitve, dok s nestrpljenjem čekamo radosnu vest o Hristovom Vaskrsenju.