Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju praznik Svetog velikomučenika i pobedonosca Georgija, poznatiji kao Đurđevdan. Ovaj dan se slavi kao sećanje na jednog od devet velikomučenika i prvih koji su stradali zbog svoje hrišćanske vere.
Đurđevdan zauzima posebno mesto među srpskim pravoslavnim vernicima, jer ga mnogi proslavljaju kao svoju krsnu slavu. Zanimljivo je da SPC posvećuje dva dana Svetom Georgiju tokom godine. Glavni praznik je sam Đurđevdan, 6. maja, kada se svetitelj tradicionalno prikazuje na ikoni kako jaše konja i ubija aždaju, simbolizujući pobedu dobra nad zlom. Drugi praznik posvećen Svetom Georgiju je Đurđic, koji se obeležava 16. novembra, a tog dana se sećamo prenosa njegovih moštiju i obnove hrama posvećenog njemu. Na Đurđicu se Sveti Georgije obično predstavlja kao vojnik sa kopljem u ruci.
Prema verovanju, na današnji dan se sreću zima i proleće. Običaj je da se pletu venčići od lekovitih trava koji se onda bacaju u tekuću vodu. Veruje se da venčić, kao svojevrstan simbol, ukućanima donosi zdravlje, a polju berićet, štiti od uroka, daruje plodnost, vraća ljubav. Đurđevdan je praznik stočara, pa su se običaji najduže zadržali u planinskim krajevima.
Romi tradicionalno slave Đurđevdan kao jedan od najvećih praznika koji simboliše dolazak proleća. Praznik je radosti i veselja, a ispunjen je i brojnim običajima.
Seku se vrbe i onda se one stavljaju na kuće. Deca uglavnom dolaze uveče i skidaju te venčiće. Venac ukraden sa devojčine kuće simboliše to da onaj koji ga ukrade jednog dana može da postane njen budući muž.