Sveti Ilija, veoma poštovan u pravoslavlju, prisutan je kako u Starom, tako i u Novom zavetu. Hrišćanstvo ga dovodi u vezu sa nastankom nove vere i Hristovim dolaskom. Prema predanju, on će biti preteča drugog Hristovog dolaska i ponovo će se javiti pred kraj sveta kako bi suzbio silu Antihristovu. Značajno je i to što je Sveti Ilija bio među prorocima koji su se na Tavoru poklonili Isusu Hristu na dan Preobraženja Gospodnjeg, kada se Gospod javio svojim učenicima sa poukama nove vere. Zato se lik Svetog Ilije često slika na preobraženjskim prazničnim ikonama.
Iako većina možda malo zna o njegovom pravom životu, proslavljanje Svetog Ilije duboko je ukorenjeno u tradiciju srpskog naroda. Veruje se da je on pandan staroslovenskom božanstvu Perunu, što objašnjava zašto mu se pridaje toliki značaj nakon prelaska Srba sa mnogobožačke slovenske religije na hrišćanstvo.
Po narodnoj tradiciji, Sveti Ilija se vozi u vatrenim kolima koja vuku četiri konja, iz čijih nozdrva izbija plamen, a grmljavina je zapravo tutnjava njegovih kola kojima se vozi po nebu i oblacima. Veruje se da Sveti Ilija nije umro, već da je živ u svojim plamenim kočijama.
Sveti Ilija pada u najsušnije i najtoplije doba godine. Veruje se da je upravo Ilija taj koji određuje kada i gde će padati kiša, a kada će biti suša. Zbog toga se i do danas u seoskim krajevima zadržao običaj da se na Svetog Iliju nikako ne radi u polju i vinogradu, kako se ne bi navukao gnev svetitelja. Ukoliko danas grmi, veruje se da će propasti sav rod oraha i lešnika.
U narodu postoji i izreka “od Svetog Ilije sunce sve milije”, što znači da praznik označava preokretnicu i kraj tropskim letnjim danima. Takođe, veruje se da je na ovaj dan dobro uzeti med radi zdravlja. Med koji se vadi na Ilindan služi kao lek, a narod veruje da majke njime treba da namažu decu po obrazima kako bi bila zdrava. Mnogi roditelji deci daju ime po ovom svetitelju, jer je simbol snage i neustrašivosti.
Zanimljivo je i verovanje da kada na Svetog Iliju pucaju gromovi, to svetac gađa đavole, pa se ne valja krstiti da se đavo ne bi sakrio pod krst u koji grom ne udara. Narod kaže i da bi trebalo dobro gledati mesto gde grom udari, jer je to znak da se tu krije nečastivi.
Sveti Ilija je slava mnogih domaćina u Srbiji, a takođe je i slava vazduhoplovaca. Ova tradicija, obnarodovana ukazom iz 1924. godine, bila je prekinuta propašću Kraljevine Jugoslavije, ali je obnovljena 1992. godine.
Izvor: SPC