Sveta Petka rođena je polovinom 10. veka u imućnoj i pobožnoj porodici u Epivatu, u Trakiji. Nakon smrti roditelja, zamonašila se u Carigradu i dobila ime Paraskeva (Petak), posvetivši ostatak života strogom asketskom životu u Jordanskoj pustinji. Njen kult je nastao nakon što je njeno telo, sahranjeno odvojeno, pronađeno netruležno. Nakon snova Jefimije i Georgija, mošti su prenete, čime je započeo njen put kao čudotvorke.
Njene čudotvorne mošti imale su burnu istoriju prenošenja: preko Carigrada, Trnova, Vidina i Vlaške. Na molbu srpske kneginje Milice, mošti su 1398. stigle u Srbiju, gde su konačno 1417. donete u Beograd. Nakon pada Beograda pod Sulejmana I, mošti su ponovo odnete, da bi danas (osim dva prsta šake, koja se čuvaju u kapeli na Kalemegdanskoj tvrđavi) počivale u Jašiju u Rumuniji.
Sveta Petka se slavi kao zaštitnica žena, dece, starijih i bolesnih, a u narodu je poštovana kao kućna svetiteljka koja čuva porodicu na okupu. Za ovaj veliki praznik vezana su brojna verovanja i tradicija.
Vernici se danas uzdržavaju od teških kućnih poslova, pa se veruje da se posebno ne treba baviti pranjem veša i šivenjem. Ipak, danas se obavezno pali tamjan, sveće, seče slavski hleb i pije vino u porodicama koje je obeležavaju kao krsnu slavu.
Posebno su zanimljiva verovanja vezana za san i sreću: Domaćice mrvice slavskog kolača posipaju po kući ili ih stavljaju pod jastuk, jer se veruje da donose dobar san i dobru vest, dok neudate devojke koje to učine mogu u snu videti budućeg muža. Veruje se i da bi devojčicama danas trebalo obući nove haljinice, kako bi ih pratila sreća cele godine.
Za Svetu Petku vezana je i tradicija lekovitih izvora, gde se vernici umivaju i piju vodu, verujući u njenu moć ozdravljenja, naročito kod bolesti očiju. Vernici se i danas kroz molitvu obraćaju brižnoj čuvarki tražeći spas od životnih nevolja i bolesti.
Izvor: SPC