Srpska pravoslavna crkva slavi dan Svetog velikomučenika Dimitrija, koji je u narodu poznatiji kao Mitrovdan. U narodu se pominje kao hajdučki rastanak i doba godine kada počinje zima.
Koliko je Sveti Dimitirije poštovan u našoj zemlji najbolje svedoče svetinje koje su u njegovu čast podignute još u srednjovekovnoj Srbiji kao što je i crkva u Pećkoj patrijaršiji i kapela u manastiru Visoki Dečani.
Po broju svečara Mitrovdan je na šestom mestu krsnih slava u Srbiji. Za Mitrovdan su vezana mnoga narodna verovanja i običaji. Pošto je ovaj praznik obeležen crvenim slovom u crkvenom kalendaru, narod veruje da danas ne treba ništa raditi, a ženama se savetuje da ne diraju vreteno, češljeve i makaze.
Današnji dan je poznati i po tome što su se hajduci tada rastajali da bi kod jataka prezimili zimu i ponovo se sastali o Đurđevu danu sledeće godine. Tako je i nastala krilatica: Mitrovdanak – hajdučki rastanak i Đurđevdanak – hajdučki sastanak.
Ako 8. novembra pada sneg, kaže se da je Sveti Dimitrije došao na belom konju, a veruje se da će se snežni prekrivač zadržati sve do aprila. Ako je oblačno čeka nas topla zima, a ako je pak vedro, prema narodnom verovanju, zima pred nama je oštra.
U Srbiji postoji i verovanje da na Mitrovdan ne treba grditi malu decu, koliko god da su pogrešila ili bila bezobrazna, jer će navodno onda cele godine biti nestašna.