Sveti Marko zauzima značajno mesto u istoriji hrišćanstva kao blizak saradnik apostola Petra, koji ga je s ljubavlju nazivao svojim duhovnim sinom. Na molbu vernika u Rimu, Marko je zabeležio spasonosne propovedi i dela Isusa Hrista, stvorivši tako jedno od četiri jevanđelja čiju je istinitost potvrdio i sam apostol Petar, jedan od dvanaest Hristovih učenika.
Nakon Rima, Petar je postavio Marka za episkopa i poslao ga u Misir da širi hrišćansku veru. Njegova posvećenost i trud urodili su plodom, te je u Aleksandriji osnovao hrišćansku crkvu. Njegov rad bio je praćen mnogobrojnim čudima koja su svedočila o snazi njegove vere. Po povratku u Aleksandriju, nakon dve godine odsustva, Marko je dočekan sa radošću od strane sve brojnije hrišćanske zajednice. Međutim, njegova propovednička misija prekinuta je kada su ga nevernici uhvatili i svirepo mučili. Vezan i vučen po kaldrmi uz pogrdne reči, Marko je utamničen. U tim teškim trenucima, javio mu se anđeo da ga ohrabri, a potom i sam Isus Hristos rečima: “Mir Tebi, Marko, jevanđeliste moj”, na šta mu je Marko odgovorio: “Mir i tebi, gospode moj Isuse Hriste”. Sutradan su ga ponovo izvukli iz tamnice i nastavili sa mučenjem. Izmučen i na izmaku snage, Sveti Marko je izgovorio: “U ruke tvoje, gospode, predajem duh moj”, i preminuo 68. godine u Aleksandriji. Njegove svete mošti danas počivaju u Veneciji, u crkvi koja nosi njegovo ime.
Pored duhovnog značaja, Markovdan je u narodu poznat i po specifičnim verovanjima i običajima. Jedno od najzanimljivijih jeste verovanje da na ovaj dan nikako ne valja spavati preko dana. Narod kaže da će oni koji prekrše ovo pravilo biti pospani, bunovni i bolešljivi tokom cele godine. Zanimljiv izuzetak postoji za one koji su dremali na Đurđevdan – njima se preporučuje da odspavaju i na Markovdan kako bi “poništili” dejstvo prethodnog sna i izbegli “kaznu”.
Markovdan se u mnogim delovima Srbije smatra blagim danom za odmor. U seoskim sredinama posebno se poštuje pravilo da se ne obavljaju teški poljoprivredni radovi, kako se ne bi izazvale oluje i gromovi koji bi mogli da unište useve i imanja. Kovači su takođe tradicionalno praznovali ovaj dan, verujući da bi im miševi oštetili mehove ukoliko bi radili na Markovdan.
Dakle, Markovdan je dan sećanja na velikog jevanđelistu Marka, ali i prilika da se podsetimo na bogatu riznicu narodnih verovanja i običaja koji su se vekovima prenosili s kolena na koleno.