Ovaj dan, 24. maj, od 2019. godine je i državni praznik u Srbiji, čime se naglašava značaj nasleđa solunske braće.
Ključni doprinos Ćirila i Metodija je stvaranje glagoljice, prvog slovenskog pisma. Ovo pismo je postavilo temelje za razvoj pismenosti, književnosti i kulture kod slovenskih naroda. Iako crkveni kalendar obeležava dane posvećene svakom od braće pojedinačno, zajednički praznik je ustanovljen na hiljadugodišnjicu njihove misije, prepoznajući sveobuhvatnost njihovog doprinosa.
Konstantin (kasnije Ćirilo) i Mihail (kasnije Metodije) rođeni su u Solunu u uglednoj porodici. Njihov otac Lav bio je visoki vizantijski vojni zapovednik, a majka Marija slovenskog porekla. Nakon očeve smrti, njihov staratelj je postao uticajni ministar Teoktistos.
Metodije je započeo karijeru kao upravnik u istočnoj Makedoniji, dok je Ćirilo, izuzetno obrazovan na carskom dvoru, postao bibliotekar Aja Sofije u Carigradu i profesor filozofije na visokoj carigradskoj školi. Ćirilo je čak 851. godine bio deo vizantijskog poslanstva arapskom kalifu u Samari, gde je učestvovao u teološkim debatama.
Usred političkih i crkvenih previranja, braća su se povukla u manastir na planini Uldag. Međutim, njihova misija se tu nije završila. Na poziv vizantijskog cara Mihaila III i patrijarha Fotija, 860. godine poslati su u misiju među tursko-tatarske Hazare u južnoj Rusiji, s ciljem da zaustave širenje judaizma, iako ta misija nije bila potpuno uspešna.
Prekretnica u njihovom delovanju dogodila se dve godine kasnije. Moravski knez Rastislav zatražio je od cara Mihaila episkopa i sveštenike koji bi propovedali hrišćansku veru na staroslovenskom jeziku. Ova misija u Moravskoj, gde su Ćirilo i Metodije stvorili pismo i preveli bogoslužbene knjige na slovenski jezik, označila je početak opismenjavanja Slovena i temelj za stvaranje bogate slovenske književnosti.
Dan sećanja na vizionarstvo Ćirila i Metodija obeležava se ne samo u Srbiji, već i u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Rusiji, Ukrajini i Severnoj Makedoniji. To svedoči o univerzalnom značaju njihovog dela za slovenski svet i hrišćanstvo, podsećajući nas na trajno nasleđe ovih prosvetitelja.