Srpska pravoslavna crkva danas, obeležava spomen na Prepodobnu Anastasiju Srpsku, majku Svetog Save, jedne od najznačajnijih ličnosti srpske istorije i duhovnosti. Njen život, ostavio je dubok trag, a njene mošti, koje počivaju u priprati manastira Studenica, i danas su mesto poklonjenja i molitve, posebno za žene.
Rođena oko 1125. godine, buduća svetiteljka je na krštenju dobila ime Ana. Udala se za velikog srpskog župana Stefana Nemanju, osnivača dinastije Nemanjića, u mladosti. Iz njihovog braka rođeni su sinovi Vukan i Stefan, a u kasnijim godinama, kada je Ana imala skoro 50 godina, rodila je Rastka Nemanjića, koji će kasnije postati poznat kao Sveti Sava, prosvetitelj i prvi arhiepiskop srpski. Pored trojice sinova, Stefan i Ana imali su i ćerke Jefimiju, Elenu i još jednu ćerku čije ime nije sačuvano u istorijskim zapisima.
Život Ane Nemanjić bio je ispunjen ne samo porodičnim obavezama već i dubokom duhovnošću. U 71. godini života, donela je odluku da se zamonaši, primivši monaško ime Anastasija. Preselila se u manastir Presvete Bogorodice u Kuršumliji, posvetivši ostatak života molitvi i duhovnom uzdizanju.
Prepodobna Anastasija upokojila se 22. juna (po julijanskom kalendaru) 1200. godine. Sahranjena je u priprati manastira Studenica, zadužbini njenog supruga Stefana Nemanje, gde njene svete mošti i danas počivaju.
U srpskom narodu, Prepodobna Anastasija se poštuje kao velika zaštitnica žena. Veruje se da ona pruža pomoć svim ženama koje joj se obrate iskrenom molitvom, posebno na dan njenog upokojenja. Tradicija nalaže da se na ovaj dan ode u crkvu, zapali sveća i izgovori sledeća molitva:
“Sveta mati Anastasija, kada hvalimo vrlinu, hvalimo tebe jer je tvoja postojana ljubav i revnost za Gospoda Boga primer i put koji treba da sledimo; moli se, stoga, o najvrlija, da Gospod Bog umekša naša srca kako bi i mi težili istim spasonosnim vrlinama vere, nade i ljubavi i na taj način ostali verni našem Gospodu Isusu Hristu, kome priliči slava, čast i poklonjenje, zajedno sa Njegovim Bespočetnim Ocem i Životodavnim Duhom, sada i uvek i u vekove vekova. Amin.”