Aleksandar Nevski rođen je 30. maja 1221. godine kao sin velikog kneza Jaroslava Vsevolodoviča. Mladost je proveo u Novgorodu, a vlast nad Novgorodskom kneževinom preuzeo je 1228. godine. Njegovo ime, Aleksandar Nevski, neraskidivo je vezano za jednu od najslavnijih pobeda u ruskoj istoriji. Kada je 1237. papa Grgur Deveti organizovao krstaški pohod sa ciljem pokoravanja ruskih zemalja, mladi knez Aleksandar je stao u odbranu pravoslavne vere. Dana 15. jula 1240. godine, u bici kod ušća reke Ižore, na obalama Neve, izvojevao je veličanstvenu pobedu nad Šveđanima, po kojoj je i dobio svoj čuveni nadimak – Nevski. Njegova vera u Božiju pomoć bila je neizmerna, a vojnicima je pred bitku govorio: „Bog je ne u sili nego u pravdi“.
Od malena, Aleksandar Nevski bio je srcem okrenut ka Bogu. Bio je pravdoljubiv, saosećajan, istinski pobožan i prezirao je svetsku sujetu. Od rane mladosti zavoleo je Hrista i najviše je voleo da noći provodi u molitvi.
Nakon što je postao veliki Vladimirski knez (1252. godine), Aleksandar se sa izuzetnom posvećenošću trudio na podizanju i uređenju Ruske zemlje, koja je u to vreme patila pod teretom tatarskog nasilja. Nije bio samo zaštitnik i čuvar Pravoslavlja, već i neustrašivi ispovednik svete pravoslavne vere. Njegova hrabrost i mudrost bile su cenjene čak i kod tatarskog kana.
Posebno se pamti događaj u Zlatnoj Ordi tatarskoj, gde je odbio da se pokloni idolima i prođe kroz oganj. Tom prilikom, kanu Batiju je rekao: „Tebi ću se pokloniti, jer te Bog počastvova carstvom, a tvari, idolima, neću se pokloniti. Hrišćanin sam, i ne klanjam se tvari; klanjam se Bogu, Jednome u Trojici slavljenome koji je stvorio nebo i zemlju; Njemu služim i Njega počitujem“. Zidao je mnoge crkve i činio bezbrojna dela milostinje.
Dvadeset sedam godina knezovao je, posvetivši ceo svoj život hristočežnjivim podvizima i trudovima. Osećajući da mu se bliži kraj zemaljskog života, primio je monaštvo pod imenom Aleksije, pričestio se svetim Tajnama i upokojio se blaženo 14. novembra 1263. godine, u svojoj 43. godini.
Sahranjen je u manastiru Roždestva Presvete Bogorodice, u Vladimiru. Pri sahrani, dogodilo se čudo – kada je mitropolit hteo da mu stavi u ruku oproštajnu gramatu, on je sam, kao živ, otvorio ruku i uzeo gramatu.
Mošti svetog kneza su otkrivene 1381. godine i položene u sabornoj crkvi manastira. Njegovo telo je ostalo netruležno, svedočeći o njegovoj svetosti. Godine 1724. po naređenju cara Petra Velikog, česne mošti svetoga kneza su prenete u Petrograd, u Aleksandro-Nevsku lavru, gde počivaju i danas, kao neprocenjivo blago i izvor duhovne snage za pravoslavne vernike širom sveta.
Izvor: SPC