Pojas Presvete Bogorodice – Sveta relikvija sa čudesnom moći
Praznik Polaganja pojasa Presvete Bogorodice posvećen je jednoj od najsvetijih hrišćanskih relikvija – pojasu koji je, po predanju, isplela sama Presveta Bogorodica od kamilje dlake i nosila ga do svoje smrti. Ova dragocenost, jedina sačuvana iz zemaljskog života Hristove majke, čuva se u svetogorskom manastiru Vatoped.
Priča kaže da je, nakon Bogorodičine smrti i vaznesenja, Sveti Toma u njenom grobu pronašao samo pojas. On ga je uzeo i čuvao kao relikviju do kraja života. Pojas se tokom vekova više puta delio na delove, bio premeštan i nošen u bitke kao garant pobede. U 14. veku, sudbina ove svetinje preplela se i sa sudbinom srpskog naroda, kada je dospela u posed kneza Lazara, koji ju je kasnije poklonio manastiru Vatoped, zajedno sa velikim komadom Časnog Krsta.
Bogorodičin pojas, danas podeljen u tri dela, zlatnim koncem je izvezla carica Zoi u 9. veku, u znak zahvalnosti za čudesno isceljenje. Zvaničan crkveni praznik posvećen pojasu proslavlja se od sredine 12. veka.
Brojna čudesa i isceljenja pripisuju se moći Bogorodičinog pojasa. Manastirsko bratstvo je tokom turske vladavine putovalo noseći pojas kroz Krit, Makedoniju, Trakiju i Malu Aziju, gde su se dešavala mnoga čudesa: prestanak kolere u Konstantinopolju, oživljavanje mrtvog mladića, zaustavljanje najezde skakavaca.
Jedna od najpoznatijih priča je o ženi sveštenika u Ainu i konzulovoj ženi na Santoriniju, koje su pokušale da tajno zadrže deo pojasa, što je dovelo do neobičnih događaja i tragičnih posledica, sve dok sveti delovi nisu vraćeni Vatopedu.
U našim krajevima, ovaj praznik posebno poštuju žene i parovi koji ne mogu da imaju decu. Veruje se da molitve upućene Bogorodici na ovaj dan, uz deo osveštane trake sa pojasa, donose blagoslov i potomstvo. Mnogi ga proslavljaju i kao krsnu slavu.
Svete novomučenike jasenovačke – Sećanje na nevino stradale
Danas Srpska pravoslavna crkva obeležava i Svete novomučenike jasenovačke, podsećajući na strašna stradanja srpskog naroda u Drugom svetskom ratu. Više od sedam stotina hiljada ljudi nevino je stradalo od ustaške ruke u logorima smrti u Jasenovcu, Donjoj Gradini i Glini.
Zajedno sa ovim mučenicima, Srpska crkva proslavlja i brojne druge mučenike postradale u jamama u Prebilovcima, Jadovnu, Ržanima i drugim mestima, čija imena i stradanja su samo Bogu znana. Ovaj praznik je trajan spomen na sve žrtve, opomena budućim generacijama i poziv na molitvu za pokoj duša svih koji su nevino položili svoje živote za veru i otadžbinu.
Dva praznika, dve priče – jedna o božanskoj milosti i čudesnoj moći, druga o ljudskoj patnji i nezaboravu.
Izvor: SPC