Pre krštenja, Sveti Jevstatije bio je poznat kao Plakida, ugledni rimski vojskovođa. Iako u to vreme nije bio hrišćanin, bio je čovek izuzetne pravde i milosti.
Ključni preokret u njegovom životu dogodio se tokom lova. Jevstatije je poterao jelena, a Božijim promislom, među rogovima zveri pojavio se svetli krst. U tom trenutku, Plakidi je došao glas koji ga je uputio da ode hrišćanskom svešteniku i da se krsti.
Plakida je poslušao. Zajedno sa svojom ženom i dva sina, primio je krštenje. Na krštenju je dobio ime Jevstatije, njegova žena se nazvala Teopistija (Bogovjerna), a sinovi Agapije i Teopist. Jevstatije se potom vratio na mesto otkrovenja da zahvali Bogu. Tamo mu se Gospod ponovo javio i proreko mu je stradanje.
Želeći da se povuče u skromnost i služi Bogu, Jevstatije je tajno napustio Rim sa porodicom i zaputio se u Egipat. Čim su stigli, navališe na njega velika iskušenja. Zli varvarin mu je oteo ženu, a oba sina uhvatiše zveri i odnesoše. Iako je varvarin ubrzo poginuo, a decu mu spasili čobani, Jevstatije je ostao sam. Naselio se u egipatskom selu Vadisis, gde je kao seoski najmnik živeo petnaest godina.
Nakon tog dugog perioda, varvari su napali rimsko carstvo. Car Trajan, sećajući se Plakide, koji mu je u ratovima uvek donosio pobedu, poslao je vojnike da ga traže. Pronašli su ga u Vadisisu i doveli pred cara. Jevstatije je odmah skupio vojsku i izvojevao pobedu nad varvarima.
Na putu natrag u Rim, desilo se čudo: pronašao je i svoju ženu i oba sina.
Kada su stigli u Rim, car Trajan je već bio umro, a carovao je Adrijan. Novi car pozvao je proslavljenog vojskovođu da prinese žrtve bogovima, ali mu je Jevstatije hrabro rekao da je hrišćanin.
Zbog te ispovesti, car Adrijan ga je zajedno sa ženom i sinovima bacio na teške muke. Zveri im nisu nanele nikakvu štetu, pa je car pribegao konačnoj kazni: naredio je da ih bace u usijanog metalnog vola. Trećeg dana iz vola su izvadili njihova tela, mrtva, ali potpuno nepovređena od ognja.
Tako je Sveti velikomučenik Jevstatije, zajedno sa svojom porodicom, završio ovozemaljski život, svedočeći i u smrti snagu vere u Hrista.
Izvor: SPC