Sveti Luka, rodom Grk iz Antiohije, bio je izuzetno obrazovan čovek, po struci lekar i po daru talentovani slikar. Upravo se njemu pripisuje da je začetnik hrišćanskog ikonopisa, jer je, prema predanju, naslikao prve tri ikone Presvete Bogorodice, kao i ikone Svetih apostola Petra i Pavla.
Njegovo životno delo predstavljaju i dve knjige Novog zaveta: Jevanđelje po Luki i Dela apostolska, u kojima je svedočio o životu i čudima Isusa Hrista. Bio je odani pratilac apostola Pavla na njegovim misionarskim putovanjima. Nakon Pavlove smrti, nastavio je da propoveda hrišćanstvo širom Mediterana i Balkana. U 84. godini, u Tebi, život je okončao mučeničkom smrću. Njegove čudotvorne mošti kasnije su prenete u Carigrad.
Lučindan u srpskom narodu predstavlja svojevrsnu granicu između jeseni i zime. Narodne izreke govore: „Ide Luka, eto vuka“ ili „Sveti Luka, sneg do kuka“, ukazujući na dolazak hladnijeg vremena i pojačanu opasnost od vukova. Iz tog razloga, u ruralnim krajevima postoji običaj da se na ovaj dan koncima opasuju torovi radi zaštite stoke.
Sveti Luka bio je čovek blage naravi, te se veruje da na ovaj dan ne treba biti previše nervozan, ulaziti u rasprave ili imati crne misli. Vernici ovog dana izgovaraju molitvu Svetom Luki za zdravlje, isceljenje i približavanje Gospodu.
Kao zaštitnik medicine, Sveti Luka se slavi kao patron lekara, farmaceuta, bolnica i apoteka. Praznik obeležavaju i neke obrazovne ustanove, poput Akademije Srpske pravoslavne crkve za umetnost i konzervaciju.
Kada je reč o slavskoj trpezi, ukoliko Lučindan pada u sredu ili petak, slava se obavezno obeležava posno. U ostalim slučajevima, služi se mrsna hrana.
Izvor: SPC