Sveti Jovan Zlatousti rođen je 354. godine u Antiohiji. Iako je učio grčku filozofiju, gnušao se grčkog neznaboštva i prihvatio hrišćansku veru kao jedinu istinu. Kršten je od strane patrijarha Meletija, a nakon smrti roditelja zamonašio se i posvetio strogom podvizavanju. Tada je napisao knjigu “O sveštenstvu”.
Zbog svojih izvanrednih retoričkih sposobnosti i beseda, dobio je nadimak “Zlatousti”. Kaže predanje da su mu se ubrzo javili Sveti apostoli Jovan i Petar, proričući mu veliku službu i blagodat, ali i veliko stradanje.
Kada je posvećen za sveštenika, anđeo Božji se istovremeno javio i patrijarhu Flavijanu i Jovanu, a prilikom rukopolaganja svi su videli belog goluba nad Jovanovom glavom. Proslavljen zbog mudrosti, podviga i sile reči, postao je patrijarh Carigradski po želji cara Arkadija.
Jovan Zlatousti je napisao naročiti čin svete liturgije, postideo jeretike, rastumačio Sveto pismo svojim zlatnim umom i jezikom i ostavio Crkvi mnoge dragocene knjige svojih beseda. Upravo zbog svega toga, bio je omiljen među običnim narodom, ali omrznut od zavidljivaca, te ga je carica dva puta poslala u izgnanstvo.
U izgnanstvu je proveo tri godine, a skončao je na Krstovdan, 14. septembra 407. godine, u mestu Komanu u Jermeniji. Pred samu smrt, javili su mu se ponovo Sveti apostoli Jovan i Petar, kao i Sveti mučenik Vasilisk, u čijoj crkvi je primio poslednje pričešće. Njegove poslednje reči bile su: “Slava Bogu za sve!”
Od moštiju Zlatoustog, glava mu počiva u Uspenskom hramu u Moskvi, a telo u Vatikanu u Rimu. Pored današnjeg praznovanja, 27. januara se obeležava prenos njegovih moštiju iz jermenskog sela Komana u Carigrad 438. godine.
Najstarije verovanje naših predaka za ovaj praznik jeste da ko na taj dan prekine žicu ili nit, prekinuće svoj život. Zbog toga se veruje da se 26. novembra do ponoći nikako ne smeju upotrebljavati igle za šivenje i pletenje, kao ni razboj za tkanje.
Sveti Jovan Zlatousti u Srbiji se smatra jednim od najuglednijih i najučenijih svetitelja. Stoga se veruje da se na ovaj dan “valja” uzeti neka draga knjiga i iz nje pročitati makar deo, za svoj duševni mir i svetiteljev blagoslov.
Izvor: SPC