Sveti Prorok Naum spada u red dvanaest malih proroka Svetog pisma. Njegovo delo, Knjiga proroka Nauma, opisuje u živom poetskom stilu kraj moćnog asirskog carstva i propast njegovog glavnog grada, Nineve.
Prorok Naum je živeo oko sedam stotina godina pre Hrista, a poticao je iz plemena Simeonova, iz mesta Elkesema s one strane Jordana. Iako se malo zna o njegovom ličnom životu, smatra se da su njegovi spisi zapisani oko 615. godine p.n.e., neposredno pre konačnog pada Asirije.
Njegovo proročanstvo o uništenju Nineve usledilo je oko dve stotine godina nakon propovedi proroka Jone. Ninevićani su se tada pokajali, te ih je Bog poštedeo. Međutim, kako navodi predanje, vremenom su zaboravili na Božiju milost i ponovo se iskvarili.
Prorok Naum je, za razliku od Jone, prorokovao konačnu propast i kaznu. Pošto nije bilo pokajanja, nije bilo ni poštede. Njegovo proročanstvo se ispunilo kada je Nineva propala usled zemljotresa, poplava i ognja, i to tako temeljno da se njeno mesto više nije raspoznavalo.
Njegova dela se tumače kako kao proročanstvo, tako i kao istorijski opis nadolazećih događaja, s obzirom na to da su se predviđanja ostvarila.
Na današnji dan, običaj je da pravoslavni vernici posete crkvu, pomole se i zapale sveće za zdravlje i duševni mir, sećajući se na moć i pouku reči Svetog Proroka Nauma.
Izvor: SPC