Njegova svetlost nadmašivala je sunce, a protezao se do Maslinske gore. Nestvarne lepote, poput duge, privukao je poglede svih. Život je zastao, a ljudi su sa strahopoštovanjem posmatrali nebesko znamenje.
Ovaj događaj zbio se u vreme kada su jeretička uverenja cara Konstancija bila suprotna veri naroda Jerusalima. Nebeski Krst je protumačen kao potvrda pravoslavlja. Nevernici i oni koji su sumnjali suočili su se sa dokazom božanske moći. Hrišćanska vera je dobila nebesku potvrdu.
Mnogi koji su bili daleko od vere pokajali su se i krstili. Nebeski Krst postao je simbol nade. U narodnom sećanju ostalo je verovanje da se večeras pogleda u nebo i potraže četiri zvezde u obliku krsta za ispunjenje želje, kao i uzdržavanje od ženskih ručnih radova.