Sveti apostol Vartolomej je bio raspet u jermenskom gradu Albanapolju. Nakon njegove smrti, hrišćani su ga sahranili u olovnom kovčegu. Pošto su se na njegovom grobu dešavala mnoga čuda, neznabošci su kovčeg bacili u more. Međutim, po Božjem promislu, kovčeg nije potonuo, već je, zajedno s moštima još četiri mučenika, isplivao na obalu italijanskih ostrva. Vartolomejev kovčeg stigao je na Liparska ostrva, gde ga je lokalni episkop Agaton dočekao s velikom radošću.
Mošti su položene u crkvi posvećenoj Svetom Vartolomeju, gde su nastavile da isceljuju bolesne. Kasnije su, usled pretnje muslimanskih osvajača, premeštene u grad Benevento, gde i danas počivaju. Na ovaj način je Gospod proslavio svog apostola, pokazujući čuda i za njegovog života i nakon smrti.
Narodna verovanja vezana za ovaj praznik su brojna. Veruje se da Sveti Vartolomej ne oprašta nevernicima koji danas rade, naročito u polju. Postoji izreka: „Smlatiće te kao Vartoloma prasku!“, što ukazuje na uverenje da rad na ovaj dan može dovesti do propasti poslova. U nekim krajevima Srbije veruje se da rad na Vartolomejev dan može izazvati poplave, grad i oluje.
U narodu postoji i verovanje da oblačno vreme na ovaj praznik najavljuje lošu godinu za poljoprivrednike. U Šumadiji se smatra da svetac ima moć da leči padavicu, dok se u topličkom kraju veruje da Sveti Vartolomej i Sveti Sava sede na planini i čuvaju njive od nepogoda.
Izvor: SPC