Sveti Jovan Krstitelj, čiji rođendan slavimo, bio je izuzetna figura biblijske istorije. Rođen je šest meseci pre Isusa Hrista, kao dar od Boga ostarelim roditeljima Zahariju i Jelisaveti, čime je njegovo rođenje samo po sebi bilo čudo. Njegova misija bila je jasna: da pripremi put Spasitelju, pozivajući ljude na pokajanje i propovedajući krštenje vodom radi oproštenja grehova. Upravo je Jovan krstio Isusa Hrista u reci Jordan, svedočeći Njegovom dolasku i početku Hristove propovedi. Ovaj praznik, uspostavljen u 4. veku, odmah nakon Božića, svedoči o neizmernom značaju Svetog Jovana u hrišćanskoj veri.
Ivanjdan je mnogo više od verskog praznika; on je riznica narodnih običaja i verovanja. Jedan od najpoznatijih je branje lekovitog bilja. Veruje se da bilje ubrano na Ivanjdan ima posebnu snagu i blagotvorna svojstva. Od takvog bilja, a posebno od ivanjskog cveća, pletu se venci koji krase ulaze u domove. Ovi venci nisu samo ukras; oni su simbol beskonačnosti vere i zaštite, a često se u njih uplete i beli luk kako bi čuvao kuću od groma. Venci se obično ostavljaju na kapijama i kućama sve do sledećeg Ivanjdana.
Ivanjdan je posebno omiljen među devojkama, pa ga često nazivaju i devojačkim praznikom. Mnogi rituali povezani su upravo sa njima. Noć uoči praznika, devojke pale ivanjske vatre, beru cveće i trave, pevaju i pletu vence, često prizivajući sreću i ljubav.
Zanimljivo je i verovanje da se sunce, kada izađe na Ivanjdan, “igra” na nebu, zbog čega se ovaj praznik ponekad naziva i Igritelj. Tog dana postoji i lep običaj da se ljudi bratime i kume.
Iako je veliki praznik, Ivanjdan pada u toku Petrovskog posta, pa se na ovaj dan ne mrsi. Međutim, velika olakšica za vernike je što je dozvoljena riba, bez obzira na dan u nedelji. To omogućava proslavu uz poštovanje pravila posta. Ponegde se na Ivanjdan organizuju i tradicionalni vašari, mesta okupljanja i slavlja.