Iako u crkvenom kalendaru nije označen crvenim slovom, ovaj dan se u narodu proslavlja s posebnim poštovanjem i bogatom tradicijom, a u nekim porodicama se slavi i kao krsna slava.
Miholjdan se tradicionalno smatra granicom između leta i prave jeseni. U narodu je po toplim, sunčanim danima koji mu prethode i po kojima je poznat, dobio i ime “miholjsko leto”. Ipak, narodno verovanje kaže da upravo ovaj dan označava kraj tog blagog perioda i početak hladnijeg vremena. Stari običaji i verovanja vezana za ovaj dan prenose se s kolena na koleno, a tiču se poslova u kući i van nje, kao i predviđanja budućeg vremena.
Sveti Kirijak, kome je ovaj dan posvećen, rođen je u Korintu u 5. veku. Od malih nogu bio je posvećen veri i monaškom životu. Otišao je u pustinju i tamo proveo skoro čitav život u molitvi i isposništvu, zbog čega je i nazvan Otšelnikom, odnosno pustinjakom. Tokom svog dugog života borio se protiv jeresi i pomagao ljudima, lečio bolesne i tešio tužne, a prema predanju, umro je u dubokoj starosti, u 109. godini. Zanimljivo je i to da se u primorskim krajevima, Sveti Kirijak smatra zaštitnikom moreplovaca, a zbog tradicije da na ovaj dan mornari ne isplovljavaju na more, u Boki se ovaj praznik naziva i “gospodski praznik”.
Prema narodnom verovanju, na Miholjdan treba završiti sve radove u polju, bašti i dvorištu, kako bi se imanje pripremilo za zimu. Istovremeno, u nekim krajevima postoji verovanje da na ovaj dan ne treba raditi teške poslove u kući, kako se ne bi navukla tuga u dom. Jedno od najraširenijih verovanja tiče se vremenske prognoze: ako na Miholjdan padne kiša, smatra se da će zima biti blaga, a godina berićetna. Ako pak osvane sunčan dan, veruje se da nas očekuje hladna i oštra zima.
Miholjdan je u narodu oduvek bio simbol prelaza, ne samo u godišnjim dobima, već i u načinu života. Posle dugih i toplih dana, počinje period priprema za zimu, završavaju se radovi na otvorenom i sve se usmerava ka kući i porodici.
Izvor: SPC