Rođen 409. godine u selu Merata blizu grada Samosate, Danilo je još kao dečak osetio priziv ka duhovnom životu. Iako su ga u manastiru isprva odbili zbog mladosti, on je sa svega dvanaest godina svojom neverovatnom upornošću uspeo da dobije blagoslov roditelja i započne svoj monaški put.
Preokret u njegovom životu dogodio se nakon susreta sa čuvenim Simeonom Stolpnikom u Antiohiji. Fasciniran Simeonovim načinom života, Danilo je 460. godine u predgrađu Carigrada odlučio da krene njegovim stopama. Simbolično postajući Simeonov naslednik, popeo se na stub gde je proveo decenije u strogoj izolaciji, molitvi i postu. Njegov podvig ubrzo je privukao pažnju naroda, ali i najviših državnih krugova, pa mu je vremenom podignut i veći stub kako bi mogao da primi sve veći broj onih koji su dolazili tražeći savet ili isceljenje.
Sveti Danilo nije bio samo usamljeni asketa, već i čovek velikog društvenog uticaja. Posebno ga je poštovao car Lav, koji je svojim uglednim gostima s ponosom pokazivao svetitelja, nazivajući ga „pravim čudom svog velikog carstva“. Da bi ga zaštitio od surove klime i smrzavanja, car je naredio da se na vrhu stuba postavi krov. Danilo je bio poznat po svojim isceliteljskim i proročanskim moćima, a veruje se da je prorekao datume smrti mnogih bitnih ličnosti svog doba, kao i sopstveni kraj.
Pred svoju smrt 489. godine, Danilo je u dubokoj starosti podučio svoje učenike kako da nastave njegovu misiju očuvanja vere. Prema hrišćanskom predanju, trenutak njegovog upokojenja pratili su čudesni prizori anđela i apostola koji su kružili oko stuba. Njegova sahrana bila je velelepna, dostojna ugleda koji je uživao još za života.
Izvor: SPC