Na jugu Srbije i danas se prepričava priča o tome kako je đavo pokušao da iskuša svetitelja. Prerušivši se u prelepu devojku, nečastivi je pokušao da namami Atanasija da se odrekne Boga. Međutim, svetitelj je prozreo prevaru.
Dosetljivi Atanasije je zamolio “devojku” da dokaže svoju moć tako što će se smanjiti i uskočiti u mali ćup. Čim je đavo to učinio, svetac je zatvorio posudu i bacio je u duboko more. Legenda kaže da su taj ćup nakon mnogo godina pronašli ribari; čim su ga otvorili, đavo je pobegao i od tada ponovo luta svetom.
Zbog ove legende, u narodu je ostalo verovanje koje se poštuje i danas. Veruje se da đavo, čim čuje grmljavinu, pomisli da to ide Sveti Atanasije. U strahu traži zaklon i pokušava da uskoči u otvorene sudove. Zato bake i danas savetuju da se na ovaj dan svi sudovi u kući drže čvrsto poklopljeni. U pojedinim krajevima, Svetog Atanasija slave vodeničari. Oni veruju da đavoli danas vrebaju u rečnim virovima, zbog čega vodenice ostaju zatvorene i ne rade.
Iza narodnih legendi stoji istorijska ličnost od ogromnog značaja za hrišćanstvo. Sveti Atanasije Veliki, arhiepiskop aleksandrijski, rođen je 296. godine. Još kao mladi đakon učestvovao je na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji, gde se proslavio učenošću i odbranom pravoslavlja od arijanske jeresi.
Njegov život bio je ispunjen stradanjima. Bio je jedan od najprogonjenijih svetitelja u istoriji progonili su ga carevi Konstancije, Julijan i Valent, kao i jeretici. Od 47 godina koliko je bio episkop, više od 15 godina proveo je u progonstvu i zatvorima. Da bi sačuvao glavu, krio se na najneverovatnijim mestima: u bunarima, grobnicama i dubinama pustinje.
Upokojio se 373. godine, ostavivši iza sebe Simvol vere i brojna bogoslovska dela koja su učvrstila temelje hrišćanske crkve.
Izvor: SPC